Đorđe Marković: Zavoleo sam ovaj sport pre dobrih rezultata

ĐM: Otkad sam prestao sa plivanjem morao sam se prilogoditi novom stilu života. Počeo sam da radim u “korporativnom svijetu“, pa imam mnogo manje vremena za vježbanje. Nastavljao sam sa teretanom neko vrijeme, ali sam shvatio da mi joga više prija, zato što pomaže kod problema koji nastaju od previše sjedenja/nekretanja. Idem na četiri do pet časova joge nedeljno, uglavnom ujutru prije posla.

SwimOn: U kom trenutku si pomislio da bi mogao da budeš dobar u ovom sportu?

ĐM: Kad sam počeo ozbiljnije da treniram sa 11. godina, sebi sam rekao da ću da nastavim da treniram dok ne osjećam da sam zaista dao sve od sebe. Počeo sam da treniram sedam puta nedeljno od 12-14 godine, i 9-10 puta od 15 godina i nadalje. Iako nisam imao neke izuzetne rezultate dok nisam imao 18 godina, primjetio sam da se trud isplatio i gledao sam plivanje kao neku jednačinu – Ako u ovom ciklusu budem trenirao ‘x’ puta, i radio suvi trening ‘y’ puta, koji bi rezultat mogao da postignem. Takođe sam rano naučio moć dobrih psihičkih priprema na rezultate.
Hoću da kažem da nisam čekao dobar rezultat kako bi se posvjetio sportu, nego sam se potrudio da nađem lijepotu u sportu i onda tek došao do dobrih rezultata. Mislim da je tako sa mnogim stvarima u životu.

SwimOn: Po tvom mišlejnju, šta je ono što Austaliju čini takvom silom u plivanju?

ĐM: 80% stanovništva živi blizu mora i ima puno bazena, pa je pod moranje da djeca nauče da plivaju. Zbog ranih uspjeha, plivanje je postao jedan od nacionalnih sportova – iako nije redovno na televiziji (uglavnom su ragbi i AFL na televiziji).

SwimOn: Vaterpolo je sport koji je favorizovan u Srbiji naspram plivanja. Kakav status vaterpolo ima u Australiji?

ĐM: Vaterpolo se ne prati mnogo u Australiji i vaterpolisti su uglavnom bivši plivači koji su odustali od plivanja i željeli da nastave sa vodenim sportovima. Takođe mislim da, makar u Australiji, vaterpolisti manje treniraju, što možda ide u korist ljudima koji imaju manje vremena za treninge.

SwimOn: Koja je razlika između pristupa treningu u Americi i u Australiji, s’ obzirom da si studirao na američkom univerzitetu Ohio State?

ĐM: Iskreno govoreći Amerikanci imaju mnogo profesionalniji pristup prema plivanju. Dok se u Australiji ponekad izbjegava naporan rad, u Americi se to prihvata kao integralan dio uspjeha. Takođe Amerikanci su samouvjereni i vjeruju da su sposobni za mnogo različitih stvari. Mislim da svijet ima dosta da nauči od njih što se tiče radnih navika.

SwimOn: Da li bi savetovao plivače iz Srbije da upišu studije u Americi I nastave da se tamo paralelno bave plivanjem?

ĐM: Mislim da je studiranje uz plivanje u Americi izuzetan način da se produži plivačka karijera. To takođe pruža priliku da se završi fakultet uz bavljenje vrhunskim sportom, vidi i nauči kako drugi ljudi žive i da se stvore prijateljstva sa ljudima iz cijelog svijeta.