Igor Terzić: Vraćam se u staru formu
Od ove sezone, pojačanje plivačkog kluba “Partizan“ biće Igor Terzić, aktuelni juniorski rekorder na 200 prsno i jedan od najboljih srpskih plivača u toj disciplini. Pričali sa Igorom o promeni kluba, prošlim takmičenjima i budućim planovima.
SwimOn: Od nedavno si član PK Partizan, šta te je navelo na tu odluku?
Igor: Jednostavno je došlo do nekih nesuglasica sa PK ‘’Novi Sad’’, kada je klub je ostao bez glavnog trenera. Stupio sam u kontakt sa nekoliko plivačkih klubova iz inostranstva i sve sam skoro dogovorio sa PK ‘’Dubrava’’ iz Zagreba, gotovo je siguran bio siguran odlazak u Hrvatsku, ali na kraju do toga ipak nije došlo. Odlučio sam se da nastavim treninge u PK ‘’Partizan’’ gde sam od početka ove sezone i registrovan. Matije Koprivica mi je maksimalno izasao u susret. Za sada sve ide jako dobro, mogu reći neočekivano.
SwimOn: Dva puta si bio učesnik Evropskog prvenstva za juniore, gde si oba puta izborio mesto u polufinalu na 200 prsno. Kakvo je za tebe to bilo iskustvo?
Igor: Da, to su bila ogromna iskustva za mene. Prvo u Beogradu 2011., gde sam jedva izborio polufinale i popodne odradio u tom trenutku trku iz snova. Oborio sam državni rekord za juniore i završio kao deseti ulazni junior u Evropi. Nakon toga, otišao sam na Svetsko juniorsko prvenstvo, gde sam završio kao trinaesti, što je bilo više nego odlično, iako je moje vreme sa Evropskog prvenstva bilo dovoljno za finale, ali šta je tu je. O drugom EJP 2012., iskreno ne volim baš da pričam, jer mi se desio ogroman peh. Prvog dana, kvalifikovao sam se kao deseti plivač u polufinale. Tu trku sam odradio sa nekih 80 posto snage, oborio državni rekord za juniore i osećao sam da bi mogao da se borim za medalju na tom takmičenju. Nažalost, autobus koji je trebao da nas prebaci od bazena do hotela je jako kasnio i zbog toga sam imao vremena samo da uzmem plivački kostim i vratim se na bazen da plivam tu polufinalnu trku. Za mene je to bilo ogromno razočaranje, jer sam znao koliko sam mogao da učinim. Dve nedelje nakon EJP nastupio sam na državnom prvenstvu Srbije, na kom nisam ni želeo da plivam, ali iz obaveze prema mom tadašnjem klubu PK ‘’Vojvodina’’ ipak sam nastupio. Totalno neočekivano otplivao sam najbolje vreme i državni rekord. To vreme je bilo 19. najbolje vreme te godine u Evropi za juniore.
SwimOn:Na EJP 2012, plivao si sa Peaty Adam-om. Da li si se iznenadio kada se probio u sam vrh plivačke scene, iako nije imao zapaženu juniorsku karijeru?
Igor: Da, plivali smo i neku trku zajedno koliko se sećam. Tada je bio je prosečan plivač, nije se puno isticao, čak nije bio ni među prva dva juniora u Velikoj Britaniji. Već od sledeće godine počeo je da beleži sjajne rezultate. Mislim da su spremali njega, Murdoch Ross-a ,Craig Benson-a, isključivo za London 2012, ali im nije baš uspelo. Naravno njihov rad nije propao i sada je on vlasnik Svetskog rekorda na 100 i 50 metara prsno, a ostali su takođe u vrhu Svetskog plivanja.
SwimOn: Pored nacionalnog juniorskog rekorda na 200 prsno, bio si i rekorder na 400 mešovito. Da li je to disciplina na koju ćeš se opet fokusirati u novom klubu?
Igor: Tačno, obožavao sam tu disciplinu jer kad god sam je plivao dobro, nekako sam znao da sam spreman. Trenutno nisam baš u nekoj sjajnoj formi za 400 mešovito, ali sam stavio fokus na 200 mešovito. Naravno to su sve usputne discipline za 200 prsno. Skoro sam počeo da plivam rezultate na treningu, koje sam plivao prethodnih godina u najboljoj formi. Veoma sam zahvalan Matiji i Vuku na tome, koji mi posvećuju dosta pažnje i trude se da se vratim u staru formu, što iskreno očekujem da će biti na leto, gde ću pokušati da se približim državnom rekordu na 200 prsno.
SwimOn: Ponikao si u PK “Tek“. Kako su izgledali tvoji počeci i kakvi su uslovi za plivace u Velikim Crljenima?
Igor: Prva pomisao na taj plivački klub su očajni uslovi. Nažalost tamo ljude jednostavno nije briga za plivanje ili bilo koji sport. Počeci su bili jako teški, tu niko nema nameru da napravi nešto ozbiljnije nažalost. Bar je tako bilo kad sam ja bio tamo, ali onda je došao Vladimir Mitrović u klub kao novi trener i tada smo već počeli ozbiljnije da radimo i videli su se rezultati. Lazarević je bio državni rekorder za pionirsku kategoriju, a ja sam bio državni prvak za kadete tada. Kada je glavni trener prešao u drugi klub, tri meseca sam trenirao sam bez trenera i oborio državni rekord. Kasnije sam postao stalni član reprezentacije i prešao u PK ‘’Vojvodina’’.
SwimOn: Plivao si u klubu sa trostrukom olimpijcem, Silađi Čabom, kako je na tebe uticalo to iskustvo?
Igor: To je definitivno najvrednije iskustvo što se tiče moje plivačke karijere. Mnogo mi je pomogao u svakom segmentu, radili smo fantastične sparinge zajedno. Dosta je brži od mene na sprintevima, što je naravno očekivano, ali kada su bili treninzi koji su više odgovarali meni, nijanse su bile u pitanju, što je i logično jer je on sprinter. To je značilo obojici jako, jer je mene imao ko da vuče da popravim tu brzinu, a njega za izdržljivost. On je pre svega kulturan dečko i izuzetno vaspitan. Najviše mi je značilo to što sam na njega kao mlađi plivač gledao kao idola, a onda kao da su mi se ostvarili snovi kada sam počeo da treniram sa njim. I dalje radim neke stvari koje sam naučio od njega, jer ko ne bi poslusao savet Svetskog vicešampiona. Naravno, želim mu sve najbolje u daljoj karijeri, nadam se da će osvojiti neko odličije na sledecem Evropskom prvenstvu.