0

Polaz sa boka/leđa VS. polaz sa grudi

Sledeći tekst napisao je dugogodišni trener plivanja, entuzijasta u sportu i saradnik “SwimOn“, Andreja Andrić.

Andrić je proveo 7 godina u plivačkom klubu “TENT“ iz Obrenovca, gde je bio glavni trener kluba.  Pre nego što je postao glavni trener kluba, radio je na obuci neplivača.

Trenutno, je zaposlen u Badminton savezu Srbije, i radi kao trener predtakmičarske grupe u plivačkom klubu “11. april“ iz Beogrda. Andreja je 2000 godine diplomirao na “Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje“ u Beogradu.


Posmatrajte plivače na treningu. Primetićete da velika većina (izuzev leđaša koji nemaju izbor) posle pauze na ivici bazena kreće u novi zadatak napuštanjem zida na grudima (polaz sa grudi). Polaz sa grudi podrazumeva da se plivač okrene u smeru kretanja, delimično ili potpuno zaroni dok postavlja stopala na zid tako da su nožni prsti usmereni ka dnu bazena, ruke dovodi u streamline položaj i u trenutku kada se pripremi za polaz, maksimalno jako se odgurne nogama i maksimalno opruži celo telo posle čega usledi klizanje u streamline položaju i podvodni. Kada je potrebno jako i brzo krenuti iz vode izbor većine plivača je uglavnom polaz sa grudi. Kada pitate plivače zašto se iz zida guraju na grudima, oni će uglavnom odgovoriti da su tako navikli, da je tako lakše, da se mnogo jače gurnu sa grudi i slično.

Najinteresantnija stvar je što se ovaj element tehnike praktično ne koristi u takmičarskom plivanju!!!

“Trening je priprema za takmičenje“. To je verovatno jedna od najkraćih, a dovoljno preciznih definicija. I ne samo to. To je verovatno jedan on najpraktičnijih načina kako svaki trener i plivač treba da zamišljaju trening. Sve što se radi na treningu treba da pomogne plivaču da na takmičenju bude brži i efikasniji odnosno stabilniji u smislu takmičarskih performansi. Svaki detalj koji se uvodi kao zadatak na treningu treba da bude uvežbavanje onoga što će se dešavati u toku plivanja trke. U tom svetlu, napuštanje zida je samo nastavak kretanja plivača posle okreta. Ako se analizira položaj tela plivača na zidu posle izvedenog okreta, zaključak je da plivači napuštaju zid na više načina i da se samo u jednoj situaciji koristi polaz sa grudi (salto okret unazad – discipline mešovitog plivanja na prelazu iz leđne u prsnu tehniku). Ako se položaj tela na zidu posle okreta maksimalno pojednostavi i posmatra isključivo kao položaj stopala na zidu, primetno je da se raspon načina postavljanje stopala na zidu kreće od vodoravnog do vertikalnog položaja i da su prsti na nogama tom prilikom usmereni ili u stranu ili delimično/potpuno ka gore (Slika 1).

 

                     Slika 1 – Položaj stopala na zidu posle okreta

 

Posle okreta za leđno i kraul stopala plivača se uglavnom postavljaju približno vertikalno (prsti na nogama usmereni ka gore), a plivači zid napuštaju uglavnom na leđima. Posle okreta za prsno i delfin stopala plivača se uglavnom postavljaju na zid približno horizontalno (prsti na nogama usmereni u stranu), a plivači zid napuštaju na boku. Okreti koji se koriste u disciplinama mešovitog plivanja su u osnovi otvorenog tipa i imaju vrlo sličnu završnicu ako se posmatra položaj tela na zidu neposredno posle okreta – praktično se svi završavaju postavljanjem tela u početni položaj za polaz sa boka/leđa. Za vreme opružanja celog tela u streamline položaj, dok stopala potpuno ne napuste zid, plivači vrše pripremu za promenu položaja koja će uslediti za vreme klizanja i trajanja podvodnog. Obratite pažnju na način na koji plivači izvode okret i postavljaju stopala na zidu, a onda i na način na koji napuštaju zid u sledećim video snimcima:

Imajući u vidu sve navedeno, postavlja se pitanje: “Da li ima logike da plivači na treningu rade polaz sa grudi?“. Očigledno ne. Koliko god polaz sa boka/leđa kao element tehnike ne odaje utisak značajnosti ili važnosti, njegovo pravilno izvođenje i primena na treningu u velikoj meri može da utiče na brzinu, snagu i efikasnost napuštanja zida u toku trke jer uslovljava plivača da pored guranja u streamline položaj usavršava i promenu položaja tela za vreme klizanja koja je naročito izražena kod tehnika kraul, delfin i prsno. Praktično svi okreti za vreme disciplina mešovitog plivanja sadrže pomenutu komponentu.

Opšti zaključak – u toku treninga isključivo koristiti polaz sa boka/leđa u zavisnosti od načina plivanja koji će uslediti posle napuštanja zida.

Da li je primena i značaj polaska sa boka ograničen samo na ovaj segment plivačkog treninga?

Polaz sa boka/leđa bi u metodici obuke i usavršavanja tehnika plivanja trebalo da zauzme drugo mesto odmah posle obuke streamline položaja. Kada plivači usvoje osnove streamline položaja i kretanja u streamline položaju, odmah bi trebalo staviti akcenat na način napuštanja zida. Ovaj redosled usvajanja elemenata tehnike plivanja je logičan, jer je dovođenje gornjeg dela tela u streamline položaj pre napuštanja zida sastavni deo tehnike izvođenja polaska sa boka/leđa. Tek pošto plivač usvoji položaj i način kretanja tela posle napuštanja zida ima smisla usvajati tehniku polaska. Da li ima smisla koristiti polaz sa grudi bar u ovim početnim fazama obuke i treninga? Naravno, ako ste ljubitelji gubljenja vremena i stvaranja pogrešnih predstava o načinu izvođenja pojedinih elemenata tehnike.

Polaz sa boka/leđa je pre svega odlična osnova i dobra priprema plivača za učenje svih varijanti otvorenih okreta (delfin, prsno, discipline mešovitog plivanja), a potom i salto okreta (leđno, kraul). I ovde se koristi ista logika. Nema svrhe učiti okrete ako plivač ne poznaje najefikasniji način kretanja posle napuštanja zida odnosno ako ne poznaje najefikasniji način pripreme za napuštanje zida neposredno posle završetka okreta.

A kako se polaz sa boka/leđa pravilno izvodi i koliko je njegova primena široka u plivanju pogledajte u sledećem video snimku:

 


Radovan Siljevski

Radovan Siljevski rođen je 17.07.1986. u Beogradu. Sa 14 godina krenuo je sa plivanjem u plivačkom klubu “Partizan”. Kada je krenuo da trenira, izgledi nisu bili najsjajniji da bi mogao da uradi nešto na plivačkoj sceni. Posle par godina, počinje da trenira sa prvim timom pod trenerom Matije Koprivicom, i osvaja zlatnu medalju na juniorskoj Balkanijadi. Već sledeće godine izborio je mesto u nacionalnom timu tada Srbije i Crne Gore, a 2007. kvalifikovao se za Olimpijske igre u Pekingu. Nakon Pekinga beleži finala Evropskog prvenstva, Mediteranskih igara i Univerzijade...

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *