3

Seniorsko plivanje, proizvod sistema ili statistička greška

Srbija je kako mnogi kažu „Zemlja sporta“, ali možda je bolje reći „zemlja odredjenih ekipnih sportova“ pa je tako plivanje, kao jedan od bazičnih sportova, gotovo nevidljivo na tim mapama uspeha. Ko je i zašto za to kriv svakako je važna i široka tema ali gotovo je sigurno da su promene neophodne.

U poslednjih nekoliko godina, započelo se nekom sistematskom pristupu i radu sa mlađim kategorijama. Prave se pripreme, testiranja i kampovi. Osigurava se neka budućnost ali ne možemo a da se ne zapitamo: šta je sa sadašnjicom?

Seniorska kategorija u srpskom plivanju gotovo i da ne postoji. Na Državnim prvenstvima seniore možete da nabrojite na prste ali se to lako zamaskira uvođenjem „apsolutne“ kategorije pa tako mlađi plivači popune te rupe.

O ovom problemu dovoljno govori podatak da je na Državnom prvenstvu za juniore i u apsolutnoj konkurenciji održanom u decembru 2019.godine od 344 učesnika bilo svega 43 seniora od kojih 33 muškarca i 10 devojaka (uz napomenu da su 2 učesnika-seniora državljani BiH).

U svetu je sve više plivača koji plivaju i u svojim tridesetim dok je na bazenima u Srbiji teško naći i one sa 20 godina.

Razlozi za to su višestruki.

Plivanje nije sport koji može da se nazove profesijom i osigura sredstva za život, to je sigurno.

Plivanje je sport koji zahteva mnogo uloženog vremena i odricanja pa ne ostavlja prostora za druge „poslove“ pa plivači već u mlađim uzrastima odustaju od plivanja.
Ali najvažnije od svega, seniori ne dobijaju potrebnu pažnju i odgovarajući tretman.

I pored toga što ih je malo, čak i oni najbolji seniori moraju na sve načine da se bore da dobiju i minimum od onog što zaslužuju. Morali su svojim trudom i zalaganjem, kako znaju i umeju da dođu do sjajnih rezultata, od po 850 FINA bodova kako bi bili primećeni, kako bi dobili ne sjajne i fantastične, nego makar osnovne i pristojne uslove i finansranje.

Norme za velika takmičenja u Srbiji se postavljaju na nivou jačem od nekih proslavljenih plivačkih zemalja pa su tako propisana vremena često u samom rangu ili čak i jača od nacionalnih rekorda.

Dakle, morali su da dodju do zavidnih rezultata čak i za evropske i svetske standarde kako bi dobili makar najosnovnija sredstva.

Primer koji ne možemo a da ne spomenemo je prelazak jednog od trenutno najbržih delfinaša na svetu Sabo Sebastijana iz srpske u reprezentaciju Mađarske… Da li se iko ko ima uvid u položaj reprezentativaca Srbije uopšte može zapitati „Zašto“?

Oni ostali, koji nisu došli do tog nivoa i uspeha, iako bi se uspehom moglo nazvati i samo to što idalje plivaju, ostaju nevidljivi. Oni su negde „ispod radara“. Ali su u bazenu, i dalje rade, plivaju svoje kilometre, daju sve od sebe da ostvare svoje ciljeve. Neki od njih osvajaju medalje na međunarodnim takmičenjima, neki su najbolji u svom gradu, neki su čak i Apsolutni prvaci države u svojim disciplinama! „Nevidljivi“ prvaci države u svojim kategorijama.

Najnoviji dokaz diskriminacije seniora i u regionu je odluka da se na ovogodišnji „Susret reprezentacija“ odlazak ograniči samo za mlađe i starije juniore. Iz Plivačlog saveza Srbije dobili smo kratko objašnjenje da je u pitanju zajednička odluka zemalja učesnika. S obzirom na to da se kvalitet takmičara određuje postavljanjem normi a kvantitet propisivanjem kvota, ovakva odluka iz ugla plivača potpuno je nejasna.

Nejasno je i to kakav motiv plivači treba da izvuku i nastave da se bave ovim sportom a na stručnjacima i nadležnima je da se zapitaju kakvu poruku šalju mlađima i na koji način će ih zadržati u bazenu.


Mina Mastilović

Mina Mastilović, rođena u Beogradu 1991. godine. Član PK 11.april od 2004. godine kada je počela da se bavi plivanjem. Nekoliko godina trenirala je u Banja Luci kod trenera Gorana Grahovca a zatim i u PK 'Spartak-Prozivka' iz Subotice. Osvajačica više medalja na plivačkim prvenstvima Srbije, pobednica i rekorderka nekoliko maratona u Srbiji i Crnoj Gori. Do sada najveći plivački uspesi učešće na Fina Open-water Svetskom kupu (19km) Jarak-Šabac 2013. godine, FINA Svetskom kupu u Budimpešti 2018. kao i zlatne medalje na državnom prvenstvu Srbije u apsolutnoj konkurenciji. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu dok je diplomu za Operativnog trenera plivanja stekla na Visokoj strukovnoj školi u Subotici.

3 komentara

  1. To propadanje nije od juce. Zadnji put se ulagalo u plivanje u vreme SFRJ i od tada mi nemamo novih bazena. Niko nista ne radi na popularizaciji plivanja medju mladima, nema promocije, nema projekata koji bi privukli sponzore. Drzava samo finansira par kolektivnih sportova a iz pojedinacnih sportova daje pare samo onima koji su vec sami bez icije pomoci uspeli. Plivacka struka je u rasulu, sa zastarelim metodama treninga, zakocena u protoku znanja zbog medjusobne trenerske sujete, bez sistemske saradnje sa DIF-om, zastarelim sistemom takmicenja i sa mnostvo klubova koji jedva prezivljavaju samo od skole plivanja. Maksimum koji plivaci mogu da dobace je da se izbore za stipendije u SAD i nakon toga gubimo i sportistu i akademskog gradjanina. To je to zlatno doba u kome su se izdigli nesposobni i pokvareni a rezultat je vidljiv u celom drustvu……pa i u plivanju

  2. Odlican clanak, na zalost je tako. Medjutim ovo nije slucaj u zadnjih nekoliko godina vec zadnjih nekoliko decenija. Jos dok sam ja plivao recimo od 1998-2010, je bila ista prica i ista diskrimonacija seniora, a plivao sam do svoje 33 godine na prilicno visokom nivou. Najvaznije stvari su bile: omasovljavanje sporta, razvoj mladjih kategorija, ulaganje u pionire, kadete i juniore…. zbog cega?
    1. seniorski plivaci su trosak, kako za klub tako i za savez , iako realno seniori su ti koji obezbedjuju plate svima i stvaraju pare za savez na osnovu svojih rezultata
    2. seniorski plivaci su zahtevni, zahtevaju vise rada, vise mesta u bazenu, vise paznje, strucniji kadar itd.
    3. mladji plivaci – clanarinci su ti koji donose finansije klubu preko clanarina ili donacija od roditelja/firmi koji su u mogucnosti da pomognu jer im je sin/kcerka prvak srbije do 12 god
    4. mladjih plivaca moze da bude i do 12 u stazi, ionako nije bitno sta plivaju, dajte im kilometara i malo teretanice i svi ce da porastu jaki do odredjene granice tipa 650fina, preko toga je potreban sistematican i kvalitetan i individualan rad
    5. treneri mogu da budu zvezde sa svojim mladjim „zvezdama“ – koliko ima trenera koji mogu da naprave nesto sa seniorima?
    6. sistem takmicenja (juniorska balkanijada, comen cup sad i susret nacija) daje mogucnost svima da sa malo rada budu u reprezentaciji… posle toga je „been there done that“ zasto da se cimaju vise u bazenu kad ionako od seniora nema nista. I deca i roditelji prozive svoje snove o ulasku u reprezentaciju, i posle toga kad treba ozbiljan rad, vreme i pozrtvovanost da bi se napravio neki rezultat naravno da toga nece biti. „reprezentacija“ je devalvirana jos od mladjih dana…

    moze o ovome jos puno da se kaze , ali mora da se promeni sistem i rada i finansiranja i odnosa ako se zeli seniorsko plivanje u Srbiji ili regionu jer svuda je ista prica

    eto toliko i mislite o tome, istorija ne da se ponavlja nego se neke stvari prenose iz generacije u generaciju bez da se menja bilo sta. na kraju svaka cast srpskim seniorima, oni su lavovi i carevi

    pozdrav svim plivacima u Srbiji… borite se majstori

    1. Bravo Mladene na fenomenalnoj analizi i bravo swim-on na clanku koji nas, koji smo neposredno u ovom sportu sve jako boli. Nisam plivac, ali sam roditelj dva plivaca i upravo prolazimo tacno kroz sve sto je Mladen napisao.
      Na zalost, fudbal je to….

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *