0

Tepavčević Mladen: Plivanje me je naučilo da verujem u sebe

Pre Milorada Čavića, Silađi Čabe, Nađe Higl, Ivana Lenđera najuspešniji plivač Srbije, finalista svetskih i evropskih prvenstava bio je Tepavčević Mladen. Iako gotovo da se nije takmičio u mlađim kategorijama, Tepavčević je sa 26 godina izbio na međunarodnu plivačku scenu ostvarivši finale Evropskog prvenstva, koje se 2002 godine održavalo u Berlinu. U finalu je otplivao rezultat 28.10, koji je stajao do 2009 godine kao nacionalni rekord i sa njime zabeležio 6. vreme u Evropi. Iste godine postigao je 5. mesto na Evropskom prvenstvu u 25 metarskom bazenu, gde je u polufinalu ostvario rezultat 27.49, koji je takođe stajao dugi niz godina. Najveći uspeh Tepavčević je postigao 2003 godine, kada se plasirao u finale discipline 50 metara prsno na Svetskom prvenstvu u Barseloni, gde je izjednačio nacionalni rekord sa 28.10. Mladen Tepavčević je učestvovao na Olimpijskim igrama u Atini 2004 godine. Između 2006 i 2007 godine odlazi na Island, gde danas radi i živi.

Postavili smo Mladenu nekoliko pitanja:

SwimOn: Da li možeš da nam kažeš nešto o tvojim plivačkim počecima?

MT: Počeo sam sa plivanjem daleke 1985 (sa 9 godina) u Sarajevu u plivačkom klubu Bosna. Brat od ujaka je trenirao plivanje pa je ujak došao i pokupio celo moje odelenje u školi i odveo nas na besplatnu obuku plivanja. Od nas 30tak iz odelenja ostalo je 5-6 koji smo nastavili uključujući i mog brata blizanca Ranka.

U početku nisam voleo plivanje zbog konstantno hladne vode, ali posle je sve došlo na svoje. Prestao sam 1992 zbog rata u Bosni i nisam plivao do 1998 kada sam se vratio u plivanje na nagovor brata i par drugara koji su tada plivali u p.k. Beograd.

 

SwimOn: Tvoje najuspešnije godine bile su 2002 i 2003, kada si uspeo da uđeš u finala EP i SP. Šta je po tvom mišljenju bilo specijalno u radu tih godina, što ti je pomoglo da dođeš do ovih sjajnih rezultata?

MT: 2001 sam počeo saradnju sa trenerom Nenadom Milošem i to je bilo prekretnica u mojoj karijeri. Počeo sam da razmišljam dok plivam i obraćam pažnju na sve detalje. Na primer, za samo par meseci rada uspeo sam da spustim rezultat na 100m prsno za skoro 3 sekunde samo menjajući okret i podvodni zaveslaj. Dogovorili smo se da svaki okret na treningu bude kao na trci i to je dalo rezultate u samo par meseci. Posle toga motivacija je porasla kao i samopouzdanje. Te 2002 sam imao najbrze plivanje na svetu ako se izuzme start (dakle od 15m do 50). Na moju žalost nismo imali startne blokove na TAŠ-u tj. nismo mogli da ih koristimo jer se plivalo po širini da bi više plivača moglo da trenira u isto vreme, pa je uvek bilo problema sa startom.

 

SwimOn: Plivanje napreduje neverovatnim tempom, ali čini se da je to najviše slučaj u prsnoj tehnici. Šta misliš koje su razlike u plivanju prsnom tehnikom danas i pre 15 godina?

MT: U poslednjih 15tak godina dosta se promenilo u svetu prsnog plivanja. Pre svega mislim da se samo prsno više trenira za vreme treninga, zatim tu su male promene u tehnici koje su doprinele razvoju brzine kao na primer uži ali eksplozivniji udarac nogama, zatim promene u načinu izvođenja podvodnog zaveslaja, zatim promene u tehnici starta nakon uvodjenja novih blokova, položaj glave i sam zaveslaj tokom plivanja i na kraju način treninga i sistem takmičenja koji teraju plivače da budu brzi u svakom trenutku. Gomila malih detalja koji kad se slože zajedno prave tu razliku od par sekundi na 100m.

 

SwimOn: Adam Peaty postiže neverovatne rezultate i na drugom je nivou u odnosu na svoje konkurente. Da li si mislio da su takvi rezultati mogući, pre nego što se Peaty pojavio?

MT: Adam Peaty je stvarno sjajan prsaš, sa neverovatnom pojavom i nestvarno dobrim rezultatima. Trenutno ne postoji niko ko bi mogao da ga ugrozi na 50 i 100m. Njegova prednost je snaga koju poseduje, zatim izuzetan udarac nogama i na kraju frekvencija zaveslaja. Na nedavno završenom ASCA 2017 World Clinic – kongresu Američkih plivačkih trenera i trenera van USA bilo je dosta razgovora na temu prsnog plivanja i Adam Peaty-ja. Većina trenera sa kojima sam razgovarao smatra da on možda može da pliva još brže i približi se rezultatu od 56 sekundi u trci 100m u velikom bazenu jer još uvek nedostaje širina zaveslaja kojom bi iskoristio još bolje fizičku snagu koju poseduje. Videćemo u narednih par godina gde su njegove granice i nadam se samo da neće imati nekih povreda koje bi ga sprečile u daljem napretku.

 

SwimOn: Čaba Silađi je nakon tebe preuzeo primat najboljeg plivača Srbije prsnim stilom i jedan je od najboljih plivača Srbije svih vremena. On je sada je godina kojih si ti bio kada si ostvarivao najbolje rezultate. Da li očekuješ da će i Čaba to uspeti u narednim godinama iako je već postigao rezultate na visokom svetskom nivou?

MT: Meni je uvek drago da vidim Čabu da pliva na velikim takmičenjima i on je stvarno sjajan plivač i neverovatan radnik u bazenu, a i van njega. Iskreno se nadam da može do medalje na velikim takmičenjima i uvek navijam za njega jer on spada u sam vrh svetskog plivanja, mada konkurencija u prsnom je izuzetna i kao što se videlo čak i juniori su bili opasno brzi na nedavno održanom svetskom juniorskom prvenstvu. Mislim da je sam vrh svetskog prsnog plivanja toliko jak i zgusnut da je mala razlika od ulaska u polufinale ili finale do medalje. Jednostavno sitnice odllučuju o kvalitetu rezultata i naravno mentalna priprema bez koje danas ne ide ništa. Put do vrha je jako težak ali ostati dugo godina na vrhu mogu samo mentalno najspremniji plivači zbog stresa i pritiska koji je neizostavno prisutan. Pored toga prsno je tehnički najzahtevnija plivačka tehnika zbog najmanje brzine i velikog čeonog otpora koji se stvara tokom plivanja i male greške u trci mogu itekako da se odraze na krajnji rezultat.

 

SwimOn: Kada se osvrneš na svoju krajeru, koje lićne kvalitete misliš da ti je plivanje donelo?

MT: Ja sam izuzetno zahvalan plivanju kao sportu jer me je naučilo da verujem u sebe u svim situacijama i da dam svoj maksimum bez obzira na to čime se bavim. Nakon povrede leđa 1999 godine i operacije pre koje sam bio gotovo nepokretan, samo jaka volja i želja da pokažem koliko mogu su me vodili napred. Naučio sam da ne odustajem u teškim situacijama kao i to da iako je plivanje individualan sport, u timu je ipak lakše doći do željenog rezultata, a danas su moj tim moja supruga i naša dva dečaka. I na kraju da je sve moguće ako se dovoljno jako želi i posveti se tome 100% fizički i mentalno,  što danas pokušavam da naučim svoje plivače.

 

SwimOn: Čime se danas baviš i kako izgleda tvoj dan?

MT: Moje glavno zanimanje je plivački trener u klubu Sundfelag Hafnarfjardar – SH, na Islandu. Ovde sam zadužen za razvoj plivanja – “head age group development coach“ i rad sa mlađim plivačima kojima je rad na tehnici najpotrebniji. Imam 2 grupe plivača od 5-7 godina sa kojima radim na osnovama plivanja i 2 gupe od nekih 30tak plivača uzrasta od 10  do 15-16 godina. Pored toga zadužen sam i za rad na suvom svih takmičarskih selekcija u klubu od pionira do seniora. Svakodnevno radim sa nekih 60 do 80 plivača bilo u vodi ili na suvom. Pored toga radim sa 5-6 trenera koji rade na obuci plivanja i sa mlađim kategorijama. U sastavu plivačkog tima imamo i masters i triatlon sekciju i sa njima radim takodje 2 do 3 puta nedeljno kao i sa vaterpolo timom.

Pored toga 4 dana nedeljno u prepodnevnim satima kada nisam na bazenu radim u jednom lokalnom vrtiću kao učitelj sporta gde pokušavamo od najranijeg doba nekih 2 godine da upoznamo decu sa različitim oblicima kretanja i tako pomognemo njihov fizički i mentalni razvoj, a jedan dan u nedelji  držim časove plivanja u osnovnoj školi za decu od 1 do 4 razreda.

Uključen sam i u rad nacionalnih selekcija Islanda kao trener kroz kampove u kojima radimo sa kadetima i juniorima kao i kroz takmičenja.

Dani su mi prilično dugi. Sa triatloncima radim od 5.45 do 7.00, zatim sam u vrtiću od 8.30 do 2.30. od 4 popodne kreću plivački programi do 8 sati. Posle toga od 8 do 9 imam vaterpolo koje pored toga sto sam trener i igram rekreativno 3 puta nedeljno, ili držim treninge za masters plivače 2 puta nedeljno.

 


Radovan Siljevski

Radovan Siljevski rođen je 17.07.1986. u Beogradu. Sa 14 godina krenuo je sa plivanjem u plivačkom klubu “Partizan”. Kada je krenuo da trenira, izgledi nisu bili najsjajniji da bi mogao da uradi nešto na plivačkoj sceni. Posle par godina, počinje da trenira sa prvim timom pod trenerom Matije Koprivicom, i osvaja zlatnu medalju na juniorskoj Balkanijadi. Već sledeće godine izborio je mesto u nacionalnom timu tada Srbije i Crne Gore, a 2007. kvalifikovao se za Olimpijske igre u Pekingu. Nakon Pekinga beleži finala Evropskog prvenstva, Mediteranskih igara i Univerzijade...

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *