Tepavčević Mladen: Plivanje me je naučilo da verujem u sebe
Pre Milorada Čavića, Silađi Čabe, Nađe Higl, Ivana Lenđera najuspešniji plivač Srbije, finalista svetskih i evropskih prvenstava bio je Tepavčević Mladen. Iako gotovo da se nije takmičio u mlađim kategorijama, Tepavčević je sa 26 godina izbio na međunarodnu plivačku scenu ostvarivši finale Evropskog prvenstva, koje se 2002 godine održavalo u Berlinu. U finalu je otplivao rezultat 28.10, koji je stajao do 2009 godine kao nacionalni rekord i sa njime zabeležio 6. vreme u Evropi. Iste godine postigao je 5. mesto na Evropskom prvenstvu u 25 metarskom bazenu, gde je u polufinalu ostvario rezultat 27.49, koji je takođe stajao dugi niz godina. Najveći uspeh Tepavčević je postigao 2003 godine, kada se plasirao u finale discipline 50 metara prsno na Svetskom prvenstvu u Barseloni, gde je izjednačio nacionalni rekord sa 28.10. Mladen Tepavčević je učestvovao na Olimpijskim igrama u Atini 2004 godine. Između 2006 i 2007 godine odlazi na Island, gde danas radi i živi.
Postavili smo Mladenu nekoliko pitanja:
SwimOn: Da li možeš da nam kažeš nešto o tvojim plivačkim počecima?
MT: Počeo sam sa plivanjem daleke 1985 (sa 9 godina) u Sarajevu u plivačkom klubu Bosna. Brat od ujaka je trenirao plivanje pa je ujak došao i pokupio celo moje odelenje u školi i odveo nas na besplatnu obuku plivanja. Od nas 30tak iz odelenja ostalo je 5-6 koji smo nastavili uključujući i mog brata blizanca Ranka.
U početku nisam voleo plivanje zbog konstantno hladne vode, ali posle je sve došlo na svoje. Prestao sam 1992 zbog rata u Bosni i nisam plivao do 1998 kada sam se vratio u plivanje na nagovor brata i par drugara koji su tada plivali u p.k. Beograd.
SwimOn: Tvoje najuspešnije godine bile su 2002 i 2003, kada si uspeo da uđeš u finala EP i SP. Šta je po tvom mišljenju bilo specijalno u radu tih godina, što ti je pomoglo da dođeš do ovih sjajnih rezultata?
MT: 2001 sam počeo saradnju sa trenerom Nenadom Milošem i to je bilo prekretnica u mojoj karijeri. Počeo sam da razmišljam dok plivam i obraćam pažnju na sve detalje. Na primer, za samo par meseci rada uspeo sam da spustim rezultat na 100m prsno za skoro 3 sekunde samo menjajući okret i podvodni zaveslaj. Dogovorili smo se da svaki okret na treningu bude kao na trci i to je dalo rezultate u samo par meseci. Posle toga motivacija je porasla kao i samopouzdanje. Te 2002 sam imao najbrze plivanje na svetu ako se izuzme start (dakle od 15m do 50). Na moju žalost nismo imali startne blokove na TAŠ-u tj. nismo mogli da ih koristimo jer se plivalo po širini da bi više plivača moglo da trenira u isto vreme, pa je uvek bilo problema sa startom.
SwimOn: Plivanje napreduje neverovatnim tempom, ali čini se da je to najviše slučaj u prsnoj tehnici. Šta misliš koje su razlike u plivanju prsnom tehnikom danas i pre 15 godina?
MT: U poslednjih 15tak godina dosta se promenilo u svetu prsnog plivanja. Pre svega mislim da se samo prsno više trenira za vreme treninga, zatim tu su male promene u tehnici koje su doprinele razvoju brzine kao na primer uži ali eksplozivniji udarac nogama, zatim promene u načinu izvođenja podvodnog zaveslaja, zatim promene u tehnici starta nakon uvodjenja novih blokova, položaj glave i sam zaveslaj tokom plivanja i na kraju način treninga i sistem takmičenja koji teraju plivače da budu brzi u svakom trenutku. Gomila malih detalja koji kad se slože zajedno prave tu razliku od par sekundi na 100m.
SwimOn: Adam Peaty postiže neverovatne rezultate i na drugom je nivou u odnosu na svoje konkurente. Da li si mislio da su takvi rezultati mogući, pre nego što se Peaty pojavio?
MT: Adam Peaty je stvarno sjajan prsaš, sa neverovatnom pojavom i nestvarno dobrim rezultatima. Trenutno ne postoji niko ko bi mogao da ga ugrozi na 50 i 100m. Njegova prednost je snaga koju poseduje, zatim izuzetan udarac nogama i na kraju frekvencija zaveslaja. Na nedavno završenom ASCA 2017 World Clinic – kongresu Američkih plivačkih trenera i trenera van USA bilo je dosta razgovora na temu prsnog plivanja i Adam Peaty-ja. Većina trenera sa kojima sam razgovarao smatra da on možda može da pliva još brže i približi se rezultatu od 56 sekundi u trci 100m u velikom bazenu jer još uvek nedostaje širina zaveslaja kojom bi iskoristio još bolje fizičku snagu koju poseduje. Videćemo u narednih par godina gde su njegove granice i nadam se samo da neće imati nekih povreda koje bi ga sprečile u daljem napretku.
SwimOn: Čaba Silađi je nakon tebe preuzeo primat najboljeg plivača Srbije prsnim stilom i jedan je od najboljih plivača Srbije svih vremena. On je sada je godina kojih si ti bio kada si ostvarivao najbolje rezultate. Da li očekuješ da će i Čaba to uspeti u narednim godinama iako je već postigao rezultate na visokom svetskom nivou?
MT: Meni je uvek drago da vidim Čabu da pliva na velikim takmičenjima i on je stvarno sjajan plivač i neverovatan radnik u bazenu, a i van njega. Iskreno se nadam da može do medalje na velikim takmičenjima i uvek navijam za njega jer on spada u sam vrh svetskog plivanja, mada konkurencija u prsnom je izuzetna i kao što se videlo čak i juniori su bili opasno brzi na nedavno održanom svetskom juniorskom prvenstvu. Mislim da je sam vrh svetskog prsnog plivanja toliko jak i zgusnut da je mala razlika od ulaska u polufinale ili finale do medalje. Jednostavno sitnice odllučuju o kvalitetu rezultata i naravno mentalna priprema bez koje danas ne ide ništa. Put do vrha je jako težak ali ostati dugo godina na vrhu mogu samo mentalno najspremniji plivači zbog stresa i pritiska koji je neizostavno prisutan. Pored toga prsno je tehnički najzahtevnija plivačka tehnika zbog najmanje brzine i velikog čeonog otpora koji se stvara tokom plivanja i male greške u trci mogu itekako da se odraze na krajnji rezultat.
SwimOn: Kada se osvrneš na svoju krajeru, koje lićne kvalitete misliš da ti je plivanje donelo?
MT: Ja sam izuzetno zahvalan plivanju kao sportu jer me je naučilo da verujem u sebe u svim situacijama i da dam svoj maksimum bez obzira na to čime se bavim. Nakon povrede leđa 1999 godine i operacije pre koje sam bio gotovo nepokretan, samo jaka volja i želja da pokažem koliko mogu su me vodili napred. Naučio sam da ne odustajem u teškim situacijama kao i to da iako je plivanje individualan sport, u timu je ipak lakše doći do željenog rezultata, a danas su moj tim moja supruga i naša dva dečaka. I na kraju da je sve moguće ako se dovoljno jako želi i posveti se tome 100% fizički i mentalno, što danas pokušavam da naučim svoje plivače.
SwimOn: Čime se danas baviš i kako izgleda tvoj dan?
MT: Moje glavno zanimanje je plivački trener u klubu Sundfelag Hafnarfjardar – SH, na Islandu. Ovde sam zadužen za razvoj plivanja – “head age group development coach“ i rad sa mlađim plivačima kojima je rad na tehnici najpotrebniji. Imam 2 grupe plivača od 5-7 godina sa kojima radim na osnovama plivanja i 2 gupe od nekih 30tak plivača uzrasta od 10 do 15-16 godina. Pored toga zadužen sam i za rad na suvom svih takmičarskih selekcija u klubu od pionira do seniora. Svakodnevno radim sa nekih 60 do 80 plivača bilo u vodi ili na suvom. Pored toga radim sa 5-6 trenera koji rade na obuci plivanja i sa mlađim kategorijama. U sastavu plivačkog tima imamo i masters i triatlon sekciju i sa njima radim takodje 2 do 3 puta nedeljno kao i sa vaterpolo timom.
Pored toga 4 dana nedeljno u prepodnevnim satima kada nisam na bazenu radim u jednom lokalnom vrtiću kao učitelj sporta gde pokušavamo od najranijeg doba nekih 2 godine da upoznamo decu sa različitim oblicima kretanja i tako pomognemo njihov fizički i mentalni razvoj, a jedan dan u nedelji držim časove plivanja u osnovnoj školi za decu od 1 do 4 razreda.
Uključen sam i u rad nacionalnih selekcija Islanda kao trener kroz kampove u kojima radimo sa kadetima i juniorima kao i kroz takmičenja.
Dani su mi prilično dugi. Sa triatloncima radim od 5.45 do 7.00, zatim sam u vrtiću od 8.30 do 2.30. od 4 popodne kreću plivački programi do 8 sati. Posle toga od 8 do 9 imam vaterpolo koje pored toga sto sam trener i igram rekreativno 3 puta nedeljno, ili držim treninge za masters plivače 2 puta nedeljno.