0

Čaba Silađi: Želim svež i gladan da započnem 2020. godinu

Silađi Čaba je najbolji “ prsaš “ Srbije svih vremena. Rekorder je u skoro svim deonicama prsim stilom i jedan od najprepoznatljivijih plivača Srbije. U 2019. godini obarao je rekorde prsnim stilom na 50,100 i 200 metara. Trenutno ima 7. rezultat na svetu u disciplini 50 prsno sa vremenom 26.83, dok je na duplo dužoj deonici na 13. mestu sa rezultatom 59.40. Pre nekoliko dana PSS je objavio konačan spisak ućesnika predstojećeg SP, većina je bila iznenađenja jer na spisku nema imena Silađu Čabe.

SwimOn: Do sada si plivao 5 puta ispod minute na 100 metara prsno u 2019. godini, kako si uspeo da održiš takvu konstantnost kroz celu godinu?

Silađi: Ove godine sam počeo da naplaćujem napor koji sam prethodne dve godine uložio u trenažni proces sa trenerom Beretićem. Napravili smo takav program koji je korigovan i prilagođen mojim godinama i fizičkim predispozicijama. Radimo po šablonu koji je dao rezultat. Takođe, nakon Debrecena, oslobodio sam se pritiska koji sam pre osećao za 100 metara. Dokazao sam sebi da mogu, ostalima nemam šta da dokazujem. Sad već iz punog treninga, neobrijan umem da plivam 1:00 sto je novi nivo mog funkcionisanja.

SwimOn: Po tvom mišljenju u kom polju si najviše napredovao u poslednjih godinu dana?

Silađi: Definitivno u efikasnosti. Naspram 2018. i EP u Glazgovu, sad krećem sa istim brojem zaveslaja 0.3 brže prvih 50 metara na 100. Takođe prvih 50 metara plivam sa 1 zaveslajem manje nego prošle godine, a brži sam. Cilj za narednu godinu je da povećamo malo frekvenciju i da dođe i dodatna brzina.

SwimOn: Odakle crpiš motivaciju za treniranje i da li ti se pristup treningu promenio u odnosu na prošli Olimpijski ciklus?

Silađi: Iskreno ne znam više ni sam. Lagao bih kada bih rekao da volim da treniram. To retko ko može u ovim godinama da kaže. Volim da se takmičim sa štopericom i ostalima. Ali da bih to mogao da radim na visokom nivou moram se naterati da treniram kvalitetno. Velika razlika u odnosu na prethodni Olimpijski ciklus je da sam sad u ekipi. Oni, zajedno sa trenerom mi pomažu da prevaziđem krizne trenutke u toku sezone. Bez ove ekipe bih već bio u penziji, to je sigurno.

SwimOn: Odlučio si da ne nastupiš na predstojećem SP. Zbog čega i kada si se odlučio za ovakav korak?

Silađi: Želim da budem vrlo jasan oko ove teme. Odluka je bila isključivo moja. Ljudi moraju da razumeju situacija kada sportista donese ovakvu odluku. Za mene je bitno samo da su me porodica i trener podržali i hvala im na tome. Ovu odluku sam donosio od nove godine pa sve do pre par dana kada je zvanično objavljena vest. Razloga ima više. Prvo, moje ambicije su porasle od marta i smatram da nisam na nivou koji može da mi donese bolja vremena od marta. Drugo, ne želim da silom idem tamo i da osećam neki pritisak. Slušam svoje telo, a ono mi govori da mi treba laganije leto. Treće, predolimpijska godina je i glavni cilj sam ispunio, a to je A norma. Četvrto, 2020. godina će biti jako naporna, čeka me, Evropsko prvenstvo, a zatim Olimpijske igre. Želim svež i “gladan“ da započnem tu godinu.

SwimOn: U svetu plivanja sve češće je penzionisanje imladih plivača i plivačica. Najnoviji slučaj je Ruta Mejliutite, koja je završila karijeru sa samo 22 godine. Šta ti misliš da je uzrok ovakvim slučajevima?

Silađi: Uzroci su sigurno individualni. Može biti zasićenost, nedostatak motivacije, doping skandali. Ja sam kasno počeo da se takmičim i osećam da sam zbog toga u nekim segmentima u zaostatku naspram drugih, ipak smatram da zato trajem i dalje, jer se nisam istrošio još uvek. Preskakanje SP je upravo zato pametna odluka jer je ću produziti sebi vek trajanja za bar još jednu kvalitetnu sezonu, a posle ćemo videti.

Fotografija: David Damnjanović, PSS

Radovan Siljevski

Radovan Siljevski rođen je 17.07.1986. u Beogradu. Sa 14 godina krenuo je sa plivanjem u plivačkom klubu “Partizan”. Kada je krenuo da trenira, izgledi nisu bili najsjajniji da bi mogao da uradi nešto na plivačkoj sceni. Posle par godina, počinje da trenira sa prvim timom pod trenerom Matije Koprivicom, i osvaja zlatnu medalju na juniorskoj Balkanijadi. Već sledeće godine izborio je mesto u nacionalnom timu tada Srbije i Crne Gore, a 2007. kvalifikovao se za Olimpijske igre u Pekingu. Nakon Pekinga beleži finala Evropskog prvenstva, Mediteranskih igara i Univerzijade...

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *