Katarina Simonović: Moje prvo Olimpijsko iskustvo
Katarina Simonović je jedna od četvoro srpskih takmičara koji su nastupili na Olimpijskim igrama u Riju u plivanju. Katarina je državna rekordeka na 200 i 400 m slobodno, a olimpijsku normu ispunila je rezultatom 1:58.87 na 200 m slobodno. U Riju je u ovoj disciplini zabeležila 2:00.06 i zauzela 30. mesto, što joj je drugi najbolji rezultat u karijeri. Najveći uspesi do sada su joj finale na juniorskom Evropskom prvenstvu, kao i polufinale na seniorskom Evropskom prvenstu.
Nakon nastupa u Riju postavili smo Katarini par pitanja:
SwimOn: Kako bi opisala svoje prvo Olimpijsko iskustvo?
Katarina: Bilo je neverovatno. Teško je da pretočim taj osećaj u reči. Iako je puno sportista koji su nastupali u Riju izjavilo da su ove igre bile najneorganizovanije do sada, ali za nekog koji je prvi put na Olimpijadi, ovaj događaj predstavlja mnogo više od same organizacije. Uopšte nisam razmišljala o tome da li su dobro organizovane, jednostavno sam bila srećna i zahvalna što sam tu gde sam. Bilo je super videti Nadal-a ili Usain Bolt-a kako se hrane u kantini. Bila sam u okruženju najboljih sportista sveta.
SwimOn: Takmičila si se sa najboljim plivačicama sveta, među kojima je i Katie Ledecky. Šta misliš o njoj i njenim neverovatnim rezultatima?
Katarina: Katie Ledecky je nešto posebno… Stvarno mi nije jasno kako joj sve to polazi za rukom. Ono što je stvarno sjajno je što mislim da niko ne shvata koliko je ona dobra plivačica. Ona uskoči u bazen uradi to što uradi, a onda pogledate okolo sve trenere koji jednostavno vrte glavom u neverici. Ta devojka trenutno ima najbolju psihičku i fizičku spremu na svetu.
SwimOn: Ispunila si san svakog sportiste, predstavljali si svoju zemlju na Olimpijskim igrama. Koji su tvoji drugi ciljevi kojim stremiš u plivanju?
Katarina: Za sada idem mesec po mesec sa plivanjem. Znam da želim da nastupim na svetskom prvenstvu sledeće godine u Budimpešti, i imam veoma visoke ciljeve za to takmičenje. Želela bih da uđem u polufinale na tom takmičenju i oborim još srpskih rekorda. Nisam najsrećnija sa mojim nastupom u Riju, ali prvi put sam pravila dva tejpera u tako kratkom vremenskom periodu, jer sam bila i u tejperu za Sette Colli krajem juna. Iz tog razloga ne mogu previše da budem nezadovoljna. Ali želim da završim sa ovim sportom sa ostvarenim najboljim vremenom, tako da ću sigurno nastaviti do svetskog prvenstava sledeće godine.
SwimOn: Olimpijski komitet Srbije je odlučio da na ove Olimpijske igre vodi samo sportiste koji su ispunili A norme, čak i ako je plivač bio pozvan od strane FINA da nastupa na takmičenju. Šta ti misliš o ovoj odluci?
Katarina: Nisam sigurna zašto su doneli takvu odluku i ne shvatam process donošenja takve odluke. Svi plivači koji pokušavaju da se kvalifikuju na Olimpijske igre, treniraju jako. Oni koji ne uspeju da ostvare ili za malo promaše A normu i dalje imaju velike šanse za visok plasman i dobar nastup. Nije kao da plivači sa B normama nisu ništa trenirali i da se takav rezultat desio sam od sebe. I oni su trenirali isto jako koliko i plivači koji su ostvarili A norme. Takođe, stvarno znači imati veći tim na Olimpijskim igrama kao podršku jedni drugima. Na tribinama i pored bazena, sedeli smo pored Južne Afrike i Japana, koji su imali ogromne timove. Osećala sam se malo čudno, jer je nas bilo samo četvoro, jednostavno nismo izgledali kao snažan tim. Ne želim da te velike države gledaju na Srbiju kao neku malu zemljicu koja ne zna da se takmiči. Imamo jako brze i dobre plivače i kada bi poveli sve njih ostavili bismo mnogo snažniji uticaj.
SwimOn: Predstavljala si Srbiju na internacionalnim takmičenjima, kao i plivački klub “Proleter“ iz Zrenjanina na nacionalnim takmičenjima. Da li si zadovoljna sa timskom atmosferom i šta bi volela da unaprediš?
Katarina: Srećna sam što mogu da predstavljam zemlju iz koje potičem i uvek sam ponosna što predstavljam srpski tim. Mislim da možemo da budemo bolji, kao što sam i u prethodnom odgovoru napisala, ako se potrudimo kao zemlja da radimo snažnije i podržavamo jedni druge, bez obzira koji klub predstavljamo u Srbiji. Moramo biti ujedinjeniji i zajedno nastupamo snažno na internacionalnom nivou. Moramo da uradimo sve što treba da se uradi na treningu i da budemo fokusirani na cilj. Imam utisak da puno plivača u Srbiji ima jedino cilj da budu dobri na državnom prvenstvu, što iskreno nije uopšte visok cilj. U tom okruženju se takmičite sa 3-4 brza plivača. Ako postavite sebi cilj da predstavljate svoju zemlju i takmičite se na internacionalnom nivou i takmičite se sa plivačima iz Mađarske, Francuske, Italije…onda će vam i očekivanja biti mnogo veća, malo po malo, a samim tim će tada i nacionalna takmičenja postati sve kvalitetnija i “brža”.